‘slavlje, obično na brodogradilištu, koje priređuje naručitelj nakon zatvaranja trupa broda’ (Goran Filipi, Betinska brodogradnja: etimologijski rječnik pučkog nazivlja, 1997, str. 105)
U skladu s time, profilirali su se i ciljevi naše udruge. Oni su, s jedne strane, okrenuti proučavanju i dokumentaciji maritimne baštine zadarskog kraja , a s druge aktivnom življenju tradicije. Kako je rekao netko mudar, tradicija nije štovanje pepela, već prenošenje plamena. Nije sigurno tko je autor te izjave, ali svaka mu čast. U našoj verziji, prenošenje plamena je kontinuitet kanata, povodom izrade novih brodova ili obnove starih, predavanje umijeća jedrenja latinskim jedrom i veslanja , privlačenje pomlatka te, općenito, rad na vidljivosti pomorske tradicije zadarskoga kraja, od uskrsavanja gajeta s latinskim jedrima u gradskom ambijentu i ekoloških akcija do naših uspjeha miljama daleko od Zadra . U tome se Kanata oslanja na flotu od devet gajeta i jednoga guca opremljenih latinskim jedrima.